U Srbiji pod nadzorom 15.000 ljudi

Otpadne vode u ruralnim dijelovima mogu se riješiti sa malim biljnim pročišćivačima


O radu Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona kao i o drugim temama o zaštiti okoliša razgovarali smo sa ministrom Adnanom Alagićem.

Novi radio: Na nivou kantona imamo nekoliko zakona koji se tiču zaštite okoliša, koliko se oni sprovode?

Alagić: Kad je u pitanju USK i ekologija, na prvom smo mjestu u Federaciji BiH, što nam i potvrđuju iz federalnog ministarstva. Mi uistinu i jesmo zeleni kanton, imamo razvijeniju svijest i pokušavamo to i sprovoditi. U našem ministarstvu izdajemo okolišne dozvole, koje su dosta kompleksne, puno se zakona tu mora primjeniti. Zatim, u skladu sa zakonima vodimo registar zagađivača, od kojih uredno dobijamo izvještaje koje mi uređujemo i dostavljamo federalnom ministarstvu. I tu smo kao kantonalno ministarstvo najbolje ocijenjeni u Federaciji BiH. U tom odjeljenju ima i komunalna djelatnost, tako da ima dosta posla i dosta dobrog uradimo. Moram reći da imamo razumjevanja i preduzeća, organizacija i udruženja koji podliježu izdavanju ekoloških dozvola.

Novi radio: Problem u upravljanju otpadnim vodama na području USK-a predstavlja nedovoljna pokrivenost ruralnih područja kanalizacijonim sistemima. Da li se radi na riješavanju ovog problema?

Alagić: Uspješan načelnik ili gradonačelnik je onaj koji riješi komunalnu problematiku u svom gradu. Otpadne vode su zagađivači svih tokova, u prvom redu zemlje, pa podzemnih voda, izvora rijeka i potoka koji prihvataju otpadne vode. I one koje su pročišćene i one nepročišćene. Pojedini gradovi i općine na prostoru USK-a su počeli rješavati problem otpadnih voda u svojim zajednicama, odnosno da urade kanalizacioni sistem i na kraju pročistač koji će zadovoljiti sve parametre. To govorim o centralnim, urbanim kanalizacijama gdje je veći broj stanovnika i stambene zgrade, kolektivna izgradnja, industrijske zone i tu se nešto radi.

Međutim, kada su u pitanju ruralna područja, koja su udaljena od centara i koja se ne mogu priključiti na kanalizacione sisteme zbog nepristupačnosti terena i udaljenosti, tu se primjenjuju rješenja gdje se rade mali pročišćivači. Ali, mi to ne možemo riješiti dok ne saznamo kakva je situacija na terenu, šta nas ustvari očekuje. Zbog toga je ovo ministarstvo zajedno sa Kantonalnim ministarstvom za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo apliciralo u Federalni fond za zaštitu okoliša na jedan takav projekat. Tim projektom smo dobili plan zbrinjavanja i sad znamo detaljno situaciju na terenu u svih šest općina i dva grada na kantonu. Detaljno su proučene situacije na terenu, imamo uredne karte, broj stanovnika, broj zagađivača, te tehnička rješenja na osnovu kojih te lokalne zajednice mogu aplicirati, kako kod ovog ministarstva tako i kod drugih. Smatram da je ovaj projekat dobra osnova da se nešto riješi.

U nekim lokalnim zajednicama ruralnih područja urađeni su mali biljni pročišćivači, decentralizirana kanalizacija. Na primjer, pitanje NP „Una“ se može riješiti na taj način. Vrlo je bitno uz Unu, naročito područje Kulen Vakufa i Orašca, da se prikupe otpadne vode i da pročišćene idu u Unu. To će se na kraju morati uraditi sa malim biljnim pročišćivačima.


Novi radio: Ministarstvo građenja, prostornog uređenja i zaštite okoliša USK-a godišnje dodjeljuje namjenska sredstva iz ekoloških naknada. Kako se ova sredstva raspoređuju?

Alagić: To su namjenska sredstva na godišnjem nivou, kad je ovo ministarstvo u pitanju u iznosu od oko 1.200.000. KM. Najviše sredstava od tog iznosa preko 95 posto se prikuplja prilikom registracije vozila. Ostalo su drugi zagađivači, privredni subjekti, što je jako malo. Recimo, u Zenici i Tuzli ti se iznosi kreću oko 12 miliona KM, ali oni imaju i veće zagađivače.

Iz tih sredstava za ovu godinu imamo 220.000. KM za kredit Regionalne deponije, koja nije nikada zaživjela. Dio sredstava u iznosu od oko 300.000. KM namjenjeno je za gradove i općine na koja mogu aplicirati sa ekološkim projektima. Drugi dio sredstava, također oko 300.000. KM, namjenjena su za privatna preduzeća, obrte, javna preduzeća i ustanove, nevladine organizacije i udruženja, koja u svojoj registraciju imaju i ekologiju. Oni također mogu aplicirati isključivo za ekološke projekte. I posljednji dio namjenjen je za zajednički projekat sa UNDP-om ukupne vrijednosti od 500.000. KM. Riječ je ustvari o tri projekta, dva u Bihaću i jedan u Cazinu. OŠ „Cazin II“ zamjenit će sistem grijanja i stolariju. Na području grada Bihaća radi se o zgradi kantonalnog MUP-a na kojoj je urađena termoizolacija, promjenjena je stolarija, urađen je i krov a zamjenit će se i sistem grijanja. Inače, ta kotlovnica grije nekoliko zgrada, među kojima je i zgrada Vlade kantona. Drugi projekat u Bihaću je sportska dvorana „Mješovite elektrotehničke i drvoprerađivačke“ srednje škole, gdje će se također zamjeniti sistem grijanja i krov.


Novi radio: Aktuelan problem je Trgovska gora. Hrvatska vlada želi na ovom području da izgradi odlagalište nuklearnog otpada. Koliko bi to naštetilo našem kantonu i šta se poduzelo kako bi se to spriječilo?

Alagić: To je problem koji je riješiv isključivo na državnom nivou. Međutim, mi koji smo najdirektnije ugroženi i koji se bavimo problematikom ekologije svakako smo zainteresirani da se čuje i naš glas. U USK-u postoje dugo aktivnosti i neko kaže da su najugroženije općine Velika Kladuša, Cazin, Bosanska Krupa i Bužim, međutim ugrožen je cijeli kanton i država. Tako da se moramo svi uključiti da taj problem rješavamo.

Skupština USK je formirala radnu grupu koja se bavi s tom problematikom. Poduzimali aktivnosti kako bi rekli NE nuklearnom otpadu i NE Trgovskoj gori. Imali smo podršku i općina iz Republike srpske, prvenstveno Dvor na Uni, Bosanski Novi i Kostajnica, kasnije se to proširilo i na Pounje. I oni su poduzeli puno aktivnost, posebno Ministrica zaštite okoliša RS-a, kako bi se to spriječilo. To područje su čak proglasili parkom prirode.

Imali smo zajedničke sastanke i demonstracije. Naše ministarstvo i dio radne grupe organizirali smo sastanke i sa županijama koje graniče sa USK-om, odnosno Sisačko-moslavačka i Karlovačka, te s njma i obilazili teren. Međutim, R Hrvatska ne odustaje od toga. Nemamo pristup tom području, ne dozvoljava se ni nama ni lokalnoj zajednici u Hrvatskoj. Mislim da oni tamo već i pomalo rade. Puno se toga poduzelo, na nivou države se ponovo formira tim, a šta će biti na kraju vidjećemo.

Novi radio: Za kraj, vaša poruka kako da očuvamo prirodne ljepote?

Alagić: Priroda sama od sebe ne stvara ekološke probleme. Sve ekološke probleme stvaraju ljudi. Kad bi se mene pitalo da li sam zadovoljan sa trenutnim stanjem u kantonu ja bih mogao reći da jesam, zato što smo stvarno ekološki puno više osviješteni od ostalih dijelova u BiH. Edukacija mladih ljudi igra veliku ulogu, i zbog toga je potrebno i najviše ulagati u edukaciju. Također, veliku ulogu igraju i mediji, zbog promocije ekoloških ideja i vrlo mi je bitno da mladi to čuju i shvate da prirodu moraju sačuvati ne samo za sebe, već i za buduće generacije. 

Povezani članci