Hrvatska: Izolacija ubuduće 10 dana umjesto 14

Moramo mijenjati svoje navike kako bi nam grad bio čišći


O čistoći Bihaća brine se javno komunalno preduzeće Komrad. Kakva je saradnja komunalnih radnika i građana? Da li je migrantska kriza uticala na čistoću grada? Neke su od tema o kojima smo razgovarali sa Mehurom Selimovićem, direktorom JKP Komrad Bihać.

NR: Komrad je organizirao odvoz krupnog otpada u određenim terminima na određenim lokacijama u Bihaću. Koliko se građani pridržavaju vaših uputa? Svjedoci smo da se neki baš i ne pridržavaju, vidimo ostavljene krevete, mašine, ormare i pored kontejnera za kućni otpad.

Selimović: Mi smo ustvari još u nekom dobrom pokušaju da što bolje zbrinemo kabasti otpad, kako mi tako i građani. Na nekim lokacijama to prilično dobro funkcioniše i građani polako stiču naviku i odlažu otpad gdje je namijenjeno. To su dobri primjeri. Mislim da je ovo sve jedan proces kroz koji mi moramo zajedno proći.

Također, u toku smo nabave jednog specijalnog vozila koje bi nam daleko bolje poslužilo i olakšalo rad. Riječ je o samoutovarnom kamionu isključivo namjenjenom samo za tu vrstu poslova. Jedan takav projekat možemo isfinancirati uz pomoć Grada i Službe za komunalne poslove i mislim da ćemo do kraja ove godine uspjeti nabaviti i staviti u funkciju to vozilo. Što prije to uradimo poboljšaće se slika koja je trenutno prisutna.

Ima slučajeva gdje su loši primjeri. Navešću lokaciju u naselju Ozimice I gdje je mjesto za odlaganje krupnog otpada udaljeno 100 metara od kontejnera za kućni otpad, ali građani i dalje ostavljaju krupni otpad kod kontejnera. Nadam se da će se to vremenom popraviti.


NR: Znamo svi šta je reciklaža, prikupljanje i sortiranje određene vrste otpada, kao što je papir, staklo, plastika. Koliko se reciklaža vrši u Bihaću?

Selimović: Sam pojam reciklaže je nama dobro poznat. S tim smo krenuli prije jedno 7 godina i bili smo jedno od prvih preduzeća u našoj državi koje je na najozbiljniji način pristupilo tome. Znali smo da ulazimo u jedan proces kroz koji moramo proći i htjeli smo da budemo dva-tri koraka isped drugih. U tome smo značajno uspjeli. Naš partner Eko Pak, kao administrator i licencirana organizacija za zbrinjavanje ambalažnog otpada, su vrlo zadovoljni sa našim rezultatima. Sve prikupljene količine u toku godine od ostalih preduzeća su manje preko 50 posto od količina koje mi isporučimo.

Međutim, to trenutno nije profitabilna priča. I još u zadnjih godinu i po dana se desi situacija da su na svjetskom tržištu cijene pale tako da se ne mogu pokriti ni minimalni troškovi. Eko Pak je iznašao mogućnost da nam daju i subvencije za tu aktivnost samo da ne prestanemo sa prikupljanjem. Ja sam lično smatram da to ne možemo gledati čisto kroz ekonomsku lupu, ima li interesa ili nema. Mislim da nam je veći interes zadržati ovaj korak i ne prestajati sa ovom aktivnosti jer jedan zančajan broj građana vrlo odgovorno odlaže svoj odvojeni otpad u spremnike i posude namjenjene za to.

Uz pomoć Eko Paka napravili smo jedan pilot projekat u mjesnoj zajednici Luke, gdje smo podijelili 200 posuda za ovu strukturu otpada. Mogu vam reći da tu isto ima dobrih rezultata. Naravno, ima pojedinačnih slučajeva gdje neodgovoran domaćin odloži i ostali otpad u tu posudu i u takvim slučajevima smo zamolili da nam se vrati posuda jer se ne koristi u svrsi za koju je namjenjena.


NR: Kakva je vaša saradnja sa građanima i da li su građani savjesni po pitanju čistoće grada?

Selimović: Nije naše da sudimo građane, građani treba da sude nas. Kao građanin mogu reći da su naši sugrađani vrlo savijesni i odgovorni. Velika većina se pridržava svih normi koje su stavljenje pred nas o lijepom ponašanju i čuvanju onih društvenih vrijednosti o kojima svi zajedno treba da vodimo brigu. Neodgovornih građana uvijek ima.

Ono što meni staršno smeta je uništavanje i nasrtanje na urbanu opremu. Sve se čini da nam grad izgleda ljepše i crpe se zadnje mogućnosti da se kupi klupa, da se postavi kanta koja sutradan završi u Uni. Volio bih da tu pokušamo nešto učiniti da taj vandalizam zaustavimo. To uglavnom rade jedni te isti ljudi.

NR: Koliko je migrantska kriza u USK uticala na čistoću grada?

Selimović: Mnogo. Moram naglasiti da sve to, žargonski rečeno, ide preko naših leđa. Otkako su počeli dolaziti migranti na svakom prostoru na kojem su se zadržali ili kroz koji su samo prošli je kontaminiran raznim otpadom i sve mi kupimo. To je jedan dodatni teret koji također niko ne financira. Sve se radi u sklopu programa o zajedničkoj potrošnji na bazi budžeta koji je planiran i iz kojih okvira se ne može ići. Niti sredstava ima niti ih ko može obezbijediti. Ali grad se mora očistiti a mi ćemo tražiti rješenja. Gradonačelnik je saglasan da na tu temu razgovaramo sa predstavnicima IOM-a, pa da vidimo imaju li oni prostora da se nađe neka formula kako da se ovo riješi.


NR: Šta se može i šta se mora promjeniti da nam bude bolje?

Selimović: Može se toga mnogo promjeniti. Moramo se mi sami mijenjati na bolje što vjerujem da hoćemo. Ali moramo biti i malo kritičniji prema sebi i prema svojim susjedima kad vidimo da rade nešto što ne bi trebali. Vrlo često imamo slučajeve gdje naše vozilo ne može podići kontejner od 1100 litara jer je pun betonskog otpada, cigla, maltera i drugog. Nema dana kad se u nešto ne renovira i umjesto da se pozove naše preduzeće da pošaljemo traktor ili veliki kontejner, pojedini građani sav taj otpad se trpaju u kontejner za komunalni otpad. I niko ne zna ko je to uradio. Mi nećemo voziti više te kontejnere dok se ne saznaju počinioci i ne plate kaznu. Nažalost to je ostalo jedino riješenje. Sve ostale varijante su istrošene. 


Ova emisija u sastavu projekta “Ekološka riznica – kako je sačuvati?” je producirana uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Vlada Švedske. Sadržaj ove emisije je isključivao dgovornost NOVOG RADIJA i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Vlade Švedske. 

Povezani članci