Hrvatska: Izolacija ubuduće 10 dana umjesto 14

Uticaj divljih deponija po zdravlje stanovništva koje živi u blizini


U 11 emisiji Novog radija „Ekološka riznica - kako je sačuvati“ govorit ćemo o uticaju divljih deponija po zdravlje stanovništva koje živi u blizini deponija, kao i o uticaju divljih deponija na izvorišta pitke vode. Pitali smo stručnjake koje su zarazne bolesti najčešće javljaju na ovim područjima.

Divlje deponije su nelegalna odlagališta koja zauzimaju mali prostor i sadrže ograničene količine otpada, a najčešće se formirane neposredno uz put u blizini naseljenog mjesta, a vrlo čest slučaj je da se otpadni materijal deponuje uz korito rijeke. U većini slučajeva, otpad se naprosto baca niz strmine kraj puta ili u rijeku. Takve deponije nisu ograđene, tako da se na takvim mjestima često mogu vidjeti domaće životinje, ptice ljudi, te glodari i insekti.

Divlja odlagališta koja prvobitno imaju vizuelan loš efekat mogu na više načina ugroziti zdravlje ljudi koji preturaju po takvom odlagalištima ili okolnog stanovništva, kao i zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Te divlje deponije se redovno zapale, pa osim jasne opasnosti koju požar predstavlja za susjedna područja, uključujući štetu od velikih šumskih požara, dim koji potiče od otpada koji gori vrlo vjerovatno sadrži otrovne materije štetne za zdravlje stanovništva.

„Divlje deponije predstavljaju općenito nehigijenski način dispozicije čvrstog otpada, te kao takve i jesu opasnost za zagađenje zemljišta, podzemnih i površiniskih vodotoka, zraka, ali i faktor koji može imati negativan uticaj na ljudsko zdravlje. Zato smatramo da otpadne materije treba sakupljati na adekvatan nači na samom mjestu nastanka, odvoziti i odlagati na higijenski način kako bi se spriječilo zagađenje okoliša.

Blizina divljih deponija može se povezati sa pojavom crijevnih zaraznih bolesti i drugih zaraznih oboljenja, ali dugotrajan uticaj može izazvati kumulativne efekte u smislu pojave hroničnih nezaraznih oboljenja. Ovakva divlja odlagališta smeća nisu ograđena i česta su “hranilišta” ptica, divljih ali i domaćih životinja, insekata i glodara, a koji su potencijalni vektori tj. prenosnici zaraznih oboljenja.

Samozapaljenja, kao i isparavanja materija odloženih na deponiju mogu uzrokovati aerozagađenje, te ugroziti zdravlje ljudi koji žive u blizini ili pogoršati zdravstveno stanje osoba sa hroničnim oboljenjima respiratornog trakta“, kazala nam je dr. Jasmina Cepić, načelnik službe higijene u Zavodu za javno zdravstvo USK.


Problem vidimo i u tome što ni zvanične deponije na području USK-a u većini slučajeva ne zadovoljavaju kriterije sanitarnih deponija, te kao takve također predstavljaju potencijalnu opasnost. Stoga se nameće potreba da se konačno uspostavi regionalna deponija za potrebe USK-a na kojoj bi se otpad zbrinjavao i uništavao na ekološki prihvatljiv način. Naravno, tome treba da prethodi što bolja selekcija otpada na mjestu nastajanja, te priprema za reciklažu, što je i predviđeno Planom upravljanja otpadom USK-a (2014-2019)“, dodaje Cepić.

Na području Federacije Bosne i Hercegovine javnozdravstvena kontrola vode za piće nije u potpunosti zadovoljavajuća. Budući da ne postoji jedinstven registar lokalnih vodovoda, onemogućen je potpuni uvid u sistem vodosnabdijevanja, a samim tim i donošenje mjera u cilju njegovog unapređenja. Lokalni vodovodi koji su pod kontrolom komunalnih preduzeća i zavoda za javno zdravstvo uglavnom imaju definisanu samo prvu zonu sanitarne zaštitei unjima se vrši redovna kontrola i hlorisanje vode za piće. U većini individualnih lokalnih objekata vodosnabdijevanja (bunari, nekaptirani izvori, cisterne, čatrnje), voda za piće se ne kontroliše na zdravstvenu ispravnost, hloriranje se uglavnom ne vrši, a zone sanitarne zaštite nisu definisane.

Stanovništvo koje konzumira zdravstveno neispravnu vodu u riziku je da oboli od crijevnih zaraznih bolesti, koje se osim vodom, mogu prenositi i zdravstveno neispravnom hranom, prljavim rukama i općenito nehigijenskim uvjetima u toku proizvodnje, pripreme i distribucije, kako hrane, tako i vode za piće.

Na području USK-a u zadnjih 15 godina nisu zablježene masovne pojave crijevnih zaraznih oboljenja uzorkovane patogenima što ukazuje na činjenicu da je u pogledu vodoopskrbe ipak učinjen značajan iskorak. Prvenstveno se to odnosi na sve veću obuhvaćenost stanovništva centralnim vodosnabdijevanjem, koje podrazmijeva i kontinuiranu kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za piće. Nažalost još uvijek ima naselja, uglavnom u ruralnim područjima, gdje se opskrba obavlja putem individualnih vodovoda koji nisu pod nadzorom, niti se vrše redovne analize zdravstvene ispravnosti takve vode. Njihov eventutalni nadzor vrši grupa građana određenog naselja koji nisu educirani kada je u pitanju upotreba sredstava za dezinfekciju, kao i ostalih mjera održavanja vodovoda, što može imati negativne posljedice po potrošače.

Također klimatološke promjene dovode do ekstremnih uslova, kao što su poplave usljed obilnih padavina, što uzrokuje velike probleme u vodosnabdijevanju, a to može potvrditi i situacija iz 2014. godine, kada je u većem dijelu Kantona zbog poplava postojala evidentna ugroženost izvorišta pitke vode, pa čak i tamo gdje nije bilo poplava. Uz svesrdan trud  Zavod za javno zdravstvo USK-a, uprave civilne zaštite, kao i jedinica lokalne uprave izbjegnute su veće posljedice po zdravlje stanovništva. Zato smatramo da je vrlo važno da svaka jedinica lokalne uprave ima vlastiti plan postupanja u takvim situacijama tj. plan zaštite od poplava koji bi svakako podrazumijevao i zaštitu izvorišta pitke vode“, kazala je Cepić.


Godišnje se po glavi stanovnika proizvede 270 kg komunalnog otpada. Otpad se prikuplja neselektivno, pa se često u ovom otpadu nalaze i pojedine kategorije industrijskog, medicinskog i drugih vrsta otpada. Neadekvatno zbrinjavanje otpada povećava rizik od zagađenja podzemnih voda koje se koriste za piće, jer se značajne količine čvrstog komunalnog otpada odlažu na nedozvoljenim mjestima (pored puteva, na seoskim smetljištima, riječnim koritima ili u napuštenim rudnicima), dok se tečni otpad često ispušta u vodotoke bez prethodnog prečišćavanja.

 

Prema izvještaju Zavoda za javno zdravstvo FBiH u cilju unapređenja zdravlja stanovništva neophodno je unapređenje laboratorijske opreme i edukacija kadra relevantnih institucija, kontinuirano provođenje istraživanja u cilju prikupljanja tačnih podataka o štetnom uticaju pojedinih riziko faktora okoliša na zdravlje ljudi, a između ostalog potrebno je i provoditi aktivnosti vezane za informisanje osoblja zaposlenog u školama, kao i same djece i njihovih roditelja o značaju i načinu uticaja štetnih faktora okoliša na zdravlje putem  predavanja, brošura, letaka i slično.


Ova emisija u sastavu projekta “Ekološka riznica – kako je sačuvati?” je producirana uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Vlada Švedske. Sadržaj ove emisije je isključivao dgovornost NOVOG RADIJA i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Vlade Švedske. 

Povezani članci