Merkel se prvi put pojavila u javnosti sa zaštitnom maskom

Psihologija seksa u troje: Većina želi probati, a rijetko ko to i uradi

ISTRAŽIVANJE U AMERICI


Seks u troje predstavlja najčešću seksualnu fantaziju među Amerikancima, pokazalo je istraživanje doktora Justina Lehmillera, istraživača s Kinsey instituta, provedeno na 4.175 ispitanika.

Raznovrstan uzorak populacije, u starosnoj dobi koja se kreće u rasponu od 18 do 87 godina, pokazao je da je čak 97% muškaraca i 87% žena imalo fantazije o seksu s više partnera istovremeno.

Mimo onih koji su ovo iskustvo isprobali, Lehmillerovo istraživanje otkrilo je da seks u troje, vrsta seksualne fantazije, sudionicima najčešće ne uspijeva u praksi jer svaka od tri individue ima različita očekivanja od ovog seksualnog čina.

"Većina ljudi nema plan kako seks u troje provesti u djelo. Lako je pomisliti kako to može biti dobra ideja, ali je stvarnost uvijek drugačija od onoga što zamislimo u našim glavama", kaže Lehmiller.

Jedna studija provedena u Americi tokom 2017. godine, koja je obuhvatila reprezentativni uzorak od 2.000 ispitanika,  otkrila je podatak da je 18% muškaraca i 10% žena tokom života imalo iskustva u seksu u troje. I druge studije sa sjevernoameričkog kontinenta pokazale su da je gotovo petina stanovništva u Americi i Kanadi u nekom obliku isprobala seks u troje tokom svog života.

"Sudionici u ovom seksualnom činu razlikuju se po tome koliko su spremni zajedno raspravljati o nekim važnim pitanjima prije nego što se upuste u to. Ko će biti u centru pažnje tokom seksa u troje, šta je dopušteno, a šta nije", pitanja su na koja se mora imati odgovor prije započinjanja ovakvih igara, "kako bi najpoželjnija seksualna fantazija prestala biti ujedno i ona koja se najpogrešnije shvata", nastavlja Lehmiller.

Tokom prošle godine, dr. Ryan Scoats sa Univerziteta u Birminghamu objavio je studiju pod nazivom Understanding Threesomes, prvo sveobuhvatnu analizu o ovom fenomenu nastalu u posljednjih 30 godina. Radeći na istraživanju, otkrio je da je motivacija koja ljude rukovodi vrlo raznovrsna i da prelazi jednostavnu potrebu da se isproba nešto novo. Da se sudjelovanjem u seksu u troje mogu rješavati i neki psihološki problemi, pokazao je slučaj jedne žene koja je, nakon što je prevarila supruga u seksu u troje, potom ponovila seks u troje s njim kako bi mu se odužila.

"To može ispasti potpuni seksualni doživljaj. Može imati pozadinu u želji da se očituje moć, da se dožive uzbuđenje i zabava, a može biti i posljedica prevelike doze alkohola. Može biti sve i ništa od navedenog“, kaže Scoats.

Neki sudionici u istraživanju rekli su dr. Scoatsu da su se na ovaj čin odlučili kako bi udovoljili drugom, rukovođeni motivima koje je on nazvao "seksualni altruizam". Razlozi mogu ležati u tome što su nastojali poštivati seksualne fantazije partnera koje inače ne dijele s njim ili da udovolje nečijoj naklonosti prema istom spolu, što je posebno rasprostranjeno među ženama koje inače funkcioniraju u heteroseksualnim zajednicama.

"Ispunjavam fantazije svom partneru nastoji se učvrstiti veza s njim", dodaje Lehmiller.

"U svemu tome postoji i dosta prisile, kada je riječ o grupnom seksu i sudjelovanju žena u njemu", kaže kulturna antropologinja Katherine Frank.

"Ženska sudionica u seksu u troje udovoljava dvojici muških sudionika, a to djeluje kao sredstvo za uspostavljanje muške hijerarhije i nema nikakve veze s njom", navodi Frank.

I neki slučajevi iz istraživanja dr. Scoatsa potvrđuju određenu dozu prisile koju žene doživljavaju prije nego što postanu dio ovih seksualnih igara, a koje se očituju stavom "nisam mogla odbiti" ili "bilo bi neugodnije da se povučem, nego da nastavim s tim".

Dr. Scoats imao je običaj tokom istraživanja obilaziti porodice sudionika tokom blagdana.

"Ako pogledamo neke druge aspekte naših života, sigurno ćemo pronaći mnoštvo stvari koje radimo, a s kojima se ne slažemo. Iako zvuči čudnije kada se stavi u kontekst seksa, ne znači istovremeno i da je nešto strašnije", smatra Scoats.

Da je uobičajeno da se jedan partner zauzme više od drugog kada se radi o seksualnim željama, smatra i antropolog Frank.

"Raditi nešto zbog svog partnera ne može se nazvati prisilom iako katkad tako djeluje, ali je najčešće riječ samo o neravnoteži seksualnih zahtjeva. Međutim, ta je neravnoteža promjenjive prirode te tako žene koje isprva odbijaju posjećivati erotske zabave, najednom postanu ljubiteljice toga jer shvate koliku pažnju njihova pojava privlači", navodi Frank.

Kako bi se olakšalo odlučivanje, dr. Scoats predlaže određenu vrstu testa koji bi svatko trebao primijeniti na sebi.

"Ako je to nešto protiv čega ste u potpunosti i mislite da bi vam naškodilo u bilo kojem smislu, onda ne trebate to raditi. Međutim, ako mislite da će vas to samo prolazno uzdrmati, nemate ni pozitivno ni negativno mišljenje o tome, a nekome ćete time pružiti zadovoljstvo, onda to ne bi trebalo biti previše problematično iskustvo", smatra Scoats.

Zapravo, mnogi su odnosi u troje vođeni jednostavnom potrebom da se isproba nešto novo. Kod mlađe populacije, poduzimanje ovih radnji koje Scoats naziva "potrošačka seksualnost" predstavlja težnju da se prošire seksualna iskustva, prije nego što se uđe u neku ozbiljnu vezu. Ipak, Lehmillerova istraživanja pokazuju da studenti pripadaju populaciji koja je najmanje zainteresirana za seks u troje. Umjesto toga, Lehmiller je pronašao da je zanimanje za seks u troje najizraženiji kod onih u starosnoj dobi od oko 40 godina i ostaje na visokom nivou kod ispitanika do 60 godine, nakon čega se smanjuje.

"Većina ovih ljudi nalazi se u dugim, monogamnim vezama i na seks u troje gleda tako da ubaci duh novosti u svoj seksualni život. Napraviti monogamnu vezu otvorenom može biti prijetnja za njenu stabilnost, bilo zato što oslabljuje posvećenost jednog partnera drugom, bilo zato što izaziva ljubomoru. Stoga, ne trebate previše očekivati od seksa u troje jer se fantazije najčešće ne pretvaraju u stvarnost", smatra Lehmiller.

Veliki dio protivljenja seksu u troje ukorijenjen je u središtu monogamije društva, koje se dalje nadograđuje s pravnim i kulturnim prednostima, čak i ako se postotak ljudi u brakovima drastično smanjio. Iako je ne monogamno ponašanje sve više prihvaćenije i vidljivije u medijima i istraživanjima, mnogi se ljudi odlučuju u tajnosti ga istražiti zbog široko rasprostranjene društvene stigme.

Dr. Amy Moors, docentica psihologije na Sveučilištu Chapman, kaže da je njeno istraživanje pokazalo da se na ljude koji prakticiraju ne monogamni život uz obostranu suglasnost, gleda gotovo potpuno negativno i sve se stavlja pod znak pitanja  – od sigurnosti njihovog seksualnog života do toga koliko su dobri i učinkoviti kao roditelji.

Naknadna istraživanja otkrila su da je ljudima poliamorija ili višeljublje (kada neko voli više osoba) marginalno privlačnija od dogovora koji omogućava seks bez osjećaja. Ovo se drugo smatra za moralni bankrot, navodi The Guardian.

Ipak, istovremeno, kao suprotnost ovoj moralnoj panici, raste svijest da je monogamija puno teža nego što se misli, a možda čak i potpuno nestvarna.

"Moramo priznati da otprilike četvrtina ljudi počini seksualnu nevjeru u vezi", kaže dr. Heath Schechinger, terapeut i predsjednik društva APA consensual non monogamy Task Force.

Psihoterapeutkinja Esther Perel, koja se bavi proučavanjem naših kontradiktornih želja za sigurnošću i novostima u životu, kaže da ženama brže dosadi monogamija nego muškarcima.

Schechinger smatra da bi za neke ljude privlačnost seksa u troje moglo biti "nešto što može uraditi sa svojim partnerom“.  Na kraju krajeva, ovdje je više riječ o obostranoj saglasnosti, udobnosti i otvorenoj komunikacija koji su temelj za zdravu vezu, bez obzira je li tema monogamija ili ne.
klix.ba

Povezani članci