Najmanje 20 povrijeđenih u Beogradu, protesti najavljeni i za večeras

Pune ruke posla za ekologe


Opće je poznato da u cijeloj Bosni i Hercegovini imamo problem sa otpadom. BiH nema dovoljno razvijen sistem prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitarnih deponija, mnogo je divljih odlagališta i veliki dio tog otpada završi u prirodi.

Gradovi Bihać i Cazin kao i ostale općine Unsko-sanskog kantona već  duži vremenski period se bore sa otpadom svih vrsta kojeg nesavjesni građani ostavljaju, a u posljednje vrijeme i migranti koji već dugo borave  na  području našeg kantona.


Priroda, eko sistem rijeka Une i Sane i ostalih rječica je zbog toga ugrožen.  Javna komunalna preduzeća  čine sve što je u njihovoj moći da  sredina u kojoj živimo bude što  čistija, ali potrebna je i saradnja građana, ekoloških udruženja, osnovnih i srednjih škola kako bi se postigla što veća educiranost i osviještenost po pitanju ekologije.

Prema nekim procjenama, ukupna količina otpada koji se na području Unsko-Sanskog kantona sakupi na godišnjem nivou iznosi preko stotinu hiljada tona. U cijelom poslijeratnom periodu lokalne vlasti u ovdašnjim općinama muku muče s održavanjem lokalnih deponija, od kojih neke predstavljaju potencijalne ekološke bombe.

Prema dostupnim podacima najkritičnije stanje je sa deponijama u Cazinu, Velikoj Kladuši, Ključu i Sanskom Mostu, jer su smještene na kritičnim lokacijama. Deponija na lokalitetu Krasulje u općini Ključ direktno utiče na okolinu i rijeku Sanu, kao i deponija u mjestu Radića Most kod Velike Kladuše, zbog čijeg je postojanja narušen ekosistem u rijeci Glinici. Ništa bolja situacija nije ni sa deponijom na lokalitetu Sanska brda, u blizini Sanskog Mosta. Ova deponija se nalazi na uzvišenju iznad grada i preko četiri decenije ima karakter privremenog odlagališta.


Problem s odlaganjem čvrstog otpada na području USK-a planirao se riješiti izgradnjom regionalne deponije, ali je ovaj projekat, nakon što se punih deset godina suočavao s nizom problema, konačno ugašen zbog nemogućnosti da se odredi trajna lokacija za njenu izgradnju.

U Unsko-sanskom kantonu za odlaganje i upravljanje čvrstim otpadom još uvijek se primjenjuje zastarijela i neadekvatna tehnologija, a takvo odlaganje i upravljanje čvrstim otpadom predstavlja najveći ekološki problem u svim općinama i gradovima USK-a.

Kantonalne vlasti su svijesne da su prisutni brojni problemi u ovoj oblasti i da su lokalne deponije na kojima se odlaže smeće veoma slabo ili nikako opremljene. Za saniranje postojećeg stanja u ovoj oblasti potrebna su ogromna sredstva. Lokalne zajednice upućuju zahtijeve za saniranje postojećih deponija ali Vladini resursi po tom pitanju su trenutno ograničeni.

Kao poseban problem u USK-u su divlje deponije otpada, koje sadrže sve vrste otpada, pa čak i opasni otpad u koji spadaju akomulatori, baterije, razna istošena ulja, bolnički otpad i slično. Tu su i tehnološki otpad i sav komunalni otpad, uključujući, prije svega, klaonički otpad, uginule životinje, otpad iz septičkih jama i sl.

Sve navedene vrste otpada su opasnost po zdravlje ljudi i životinja pa tako i okoliš. Posebno za onečišćenje vodotoka, tla i zraka. Do danas je registrirano više desetina većih i znatan broj manjih divljih deponija. Tačan podatak o broju divljih deponija se ne zna iz razloga što svakodnevno nastaju nove manje deponije i teško ih je odmah locirati. Postalo je uobičajeno da su lokacije divljih deponija uglavnom uz javne i lokalne puteve, napuštene rudnike i kamenolome i u blizini povratničkih naselja. Nerijetko su divlje deponije locirane uz vodotoke rijeka i potoka, gdje direktno ugrožavaju prirodni okoliš sa potencijalnom opasnošću po zdravlje ljudi i domaćih životinja koji žive uz obale tih vodotoka ali i šire.


U gradovima i općinama USK-a postoji i problem zamućenosti pitke vode nakon obilnih padavina, koja često nije za piće. U tim situacijama obično se građanima preporučuje konzumacija flaširane vode te da čekaju stabilizaciju vrenemskih prilika kad će doći i do poboljšanja kvaliteta vode.

Uzimajući u obzir da je zamućenje izvorišta pitke vode česta pojava u Bihaću prilikom većih padavina iz Zavoda za javno zdravstvo USK-a su naglasili da bi se problem morao sistemski riješavati. Mišljenja su da je jedini način da se riješi problem kvalitete vode u Bihaću izgradnja sistema za prečišćavanje vode na vodozahvatu Klokot, što zahtijeva angažovanje šire društvene zajednice te projekti prekogranične saradnje kojima bi se smanjio antropogeni uticaj i ekološki pritisci na slivno područje kojem pripada izvorište Klokot.

Područje Unsko-sanskog kantona je veoma bogato šumom i rijekama, mjesto ugodnog življenja ukoliko ga mi kao građani budemo znali sačuvati kako za sebe tako i za buduće generacije. Uvođenjem oštrijih mjera protiv nesavijesnih građana, koji odlažu otpad na divlje deponije, uticalo bi se na uređenost u ovoj oblasti. Također, podizanje svijesti građana da očuvaju svoju okolinu, jedno je od riješenja gore navedenih problema. U tome prednjače ekološka udruženja i aktivisti USK-a, a najstarije od njih su „Unski smaragdi“. Oni sa svojim akcijama čišćenja, obilježavanjem značajnih datuma te uključivanjem djece iz vrtića i škola daju doprinos očuvanju okoliša. Ekološkim udruženjima u USK-u je potrebno pružiti podršku, naročito medijsku, kako bi se što bolje i djelotvornije radilo na razvijanju ekološke svijesti i zaštiti i unapređenju životne sredine.

Povezani članci