17Septembar2019

left

Novi Radio Bihac

wmp  winamp  quick  realp

Prema porodičnim zakonima u BiH, maloljetnim osobama nije dozvoljeno sklapanje braka, osim kada se radi o osobi sa navršenih 16 godina života, za koju je utvrđeno da je fizički i psihički sposobna da vrši prava i dužnosti koje nastaju u bračnoj zajednici. Krivičnim zakonom BiH (u oba bh. entiteta i Distriktu Brčko) predviđene su zatvorske kazne za punoljetne osobe koje žive u vanbračnoj zajednici sa osobom mlađom od 16 godina kao i za roditelja ili staratelja koji maloljetnoj osobi omogući ili je navede na brak.

6
 
Budući da zakonodavstvo BiH nije usklađeno sa međunarodnim standardima, ugovoreni maloljetnički brakovi ne tretiraju se kao trgovina djecom, već najčešće kao zanemarivanje djeteta. Razlozi zbog kojih mladi Romi i Romkinje prerano stupaju u brak, usko su povezani sa siromaštvom, smatraju sociolozi. Međutim, u nekim zajednicama, bez obzira što romska djeca idu u školu i njihove porodice možda nisu slabog materijalnog stanja, kada napune 12 godina, ona napuštaju školu jer ih uskoro čeka brak. Mnogi Romi će reći da je to normalno jer se radi o njihovoj tradiciji.

5
 
Rom Mujo Fafulić, direktor udruženja Romalen iz Kaknja, kaže da ugovoreni brakovi nemaju nikakve veze sa tradicijom. „To je obična laž i radi se o čistoj trgovini ljudima. Društvo, institucije i policija uglavnom ne reaguju na takve stuacije iako zakon jasno nalaže da dijete u tim godinama ne može donositi odluke o svom životu“, smatra Fafulić.

4
 
Postoje, kaže Fafulić, mnogi roditelji mladih Romkinja koji se žestoko protive ugovorenim brakovima, jer su i oni često djeca takvih zajednica. Ali, postoje i mlade Romkinje koje nisu pod prisilom stupile u brak. Moguće je da ulogu igra i genetika zbog koje mlade romkinje ranije sazrijevaju u odnosu na ostalu djecu, pa je i to neka vrsta opravdanja. Razlozi su najčešće povezani sa neupisivanjem djece u obrazovni sistem ili napuštanje istog. „Kada bi se više ulagalo u obrazovanje romske djece, znatno bi se smanjio broj djevojčica koje su se udale ili rodile prije svoje 18 godine. To je jedini način , što govori opet da se ne radi o nikakvoj tradiciji, već je to najčešće zato što ta djeca ne idu u školu“.

1
Sve dok ostatak društva ne reaguje na stvari poput preranih brakova ili male romske djece koja su pod prisilom prose na ulici, situacija se neće promijeniti.
 
„Ako pričamo o osjetljivosti na tu djecu i to nama zaista smeta, onda valjda treba da natjeramo nekoga na odgovornost. Ako se uspostave zakonski okviri ali I sankcije za sve one koji to čine, sigurno će broj slučajeva preuranjenih brakova mladih romkinja I ugovorenih brakova biti uveliko smanjeno pa čak I eliminisano. 
 
Na radionici koju je organizirao novi radio u motelu "Rekić" 20.08. na temu "Mlade romkinje, preuranjeni brakovi, rane i rizične trudnoće, šanse za promjene" razgovaralo se o životnom standardu Roma kao nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini kao i o njihovom položaju, iskustvima i životu u našoj državi. Učešće u diskusiji uzeli su predstavnici Univerziteta u Bihaću, kao i predstavnici Vijeća mladih grada Bihaća, stručna lica poput psihologa i sociologa, predstavnici Zavoda za zapošljavanje USK-a koji su se potrudili pružiti i predstaviti statističku slika zaposlenih odnosno nezaposlenih mladih Romkinja na području Unsko-sanskog kantona i šire. Nažalost, iako su predstavnici Udruženja građana "Rom" uzeli učešće u našoj posljednjoj emisiji koja se ticala direktno njih, ovaj put iako su bili pozvani i potvrdili su svoj dolazak, na kraju se nisu odazvali na pomenutu radionicu. Prisutnost stručnih lica u mnogo čemu je pomogao u identificiranju problema koji muče Rome kao nacionalnu manjinu u Bosni i Hercegovini, međutim, nažalost zbog njihovog neprisustva, iako su mnogi problemi identificirani kao i što su ponuđeni mehanizmi za rješavanje istih, dijalog sa njihovim predstavnicima nije bio omogućen.
 
Pomoć međunarodnih institucija nikada nije izostala, ali mnogi sumnjaju u utrošeni novac, posebice romske zajednice kojoj je novac bio namijenjen, a i dalje su tretirani isključivo kao teška socijalna kategorija u BiH. Iako su brojne strategije usvojene za bolji položaj Roma u BiH, njih je tek jedan posto zaposlenih u institucijama. Zanimljivo je istaći da, kada novinari uđu u romska naselja, sve je manje onih koji žele javno govoriti o problemima s kojima se susreću jer prava, koja su im na papiru zagarantirana, ne postoje. Učesnici radionice pokazali su veliki interes za ovu temu što su dokazali svojim učešćem u diskusiji i debati koja se vodila na samoj radionici te izrazili nadu da će se o ovim temama mnogo češće govoriti.

Newsletter

Socijalne mreže

Trenutno aktivnih Gostiju: 129