Austrija: Policija pronašla 40 migranata skrivenih u kamionu

Položaj medija u BiH sa akcentom na USK


Položaj medija u Bosni i Hercegovini se može opisati kao industrija sa prisustvom brojnih problema. Osnovni problem je da je tržište oglašavanja u BiH na vrlo niskom nivou, a još uvijek traje trend dugogodišnje stagnacije koji se manifestuje:

-       u stagniranju ili  smanjenju ulaganja u oglašavanje putem medija radija i televizije,

-       u vrlo niskim prihodima koji ne omogućavaju razvojnu politiku i strategiju,

-       u niskim ulaganjima u edukaciju kadrova,

-       u malim platama zaposlenih u medijima,

-       u lošoj tehničkoj infrastrukturi i opremljenosti medija.

 Razlozi za ovakvo stanje su višestruki:

 -      Odsustvo adekvatnih zakonskih rješenja koja bi trebala da regulišu ovo tržište je u značajnoj mjeri doprinijelo ovakvom stanju. Prioritet je definisati i donijeti ZAKON O OGLAŠAVANJU koji bi, između ostalog, trebao regulisati oglašavanje na inostranim tv kanalima u kablovskim sistemima u BiH.

-       Bilo bi nužno donijeti kvalitetniji ZAKON O RTV TAKSI kao i ZAKON O JAVNOM SERVISU koji bi precizno trebao utvrditi programsku ulogu i zadatke, procedure tehničkog razvoja i komercijalno učešće Javnog servisa na tržištu oglašavanja u BiH.U sklopu ovog prblema bilo bi veoma važno definisati modele učešća privatnih televizija i radiostanica u povećanju naplate, kao i raspodjeli prihoda od rtv takse na ostale medije. Zakonska rješenja vezana za model naplate i raspodjele rtv takse u BiH značajno mogu pomoći razvoju medija.

-       Također bi bilo nužno usvojiti adekvatanzakon o elektronskim medijima, ali i državni dokument u formi strategije vezan za pravce razvoja medija u BiH.

-       Nedostatak prihoda i nelikvidnost medijske industrije u BiH ima negativne implikacije na tehničko-tehnološki razvoj i ulaganja u emisionu, studijsku, reportersku i produkcijsku opremu, pri čemu je problem kašnjenja u digitalizaciji televizije naročito evidentan.

-       Dugogodišnje zaostajanje u ekonomskom smislu je takođe rezultiralo i odsustvom ulaganja u edukaciju i razvoj kadrova. Pored nedostatka stručnih tehničkih i programskih znanja, prisutan je nedostatak  znanja iz oblasti menadžmenta i marketinga, a što se posebno odnosi na rukovodne kadrove i top-menadžere.

-       Nepostojanje kontinuiranog i kvalitetnog istraživanja slušanosti radija i gledanosti televizije već nekoliko godina izaziva dileme kod mnogih klijenata i agencija za zakup oglašivačkog prostora, što umanjuje obim ulaganja u oglašavanje na ovim medijima. Naime, rezultati istraživanja gledanosti i slušanosti utiču na kreiranje i raspodjelu budžeta agencija za oglašavanje.

-       Zatim, veliki internacionalni oglašivači posmatraju medijsko tržište BiH kao ekonomski neuređen i rizičan prostor, te u tom smislu imaju lošu sliku o domaćem tržištu. Zbog toga je njihovo odlučivanje o investiranju u oglašavanje je izmješteno van BiH.  Najveći kupci oglašavanja posluju preko agencija koje imaju sjedište ili vlasništvo van BiH. Evidentan je problem koji se u žargonu naziva SPILLOVER i koji se odnosi na emitovanje oglašivača i oglasa iz medijskih centara susjednih država (Hrvatske i Srbije) u BiH, čime se umanjuje investiranje u oglašavanje velikih internacionalnih kompanija u medijsko tržište BiH.

-       Odnos marketinških (oglašivačkih) agencija spram medija u BiH bi morao biti značajno bolji. Također, veoma su skromni potencijali i efekti Ujedinjene medijske industrije BiH, te medijskih udruženja PEM i AEM.

-       Vrlo često inostrani oglašivači u svojoj percepciji imaju vrlo loš stav spram bosanskohercegovačkog medijskog prostora. Iz tog razloga umanjuju investiranje u oglašavanje i onda kada njihova potreba za oglašavanjem realno postoji.

-       Često se javlja problem niskog ulaganja u oglašavanje bosanskohercegovačkih kompanija uzrokovan nedovoljnim znanjem o oglašavanju marketing menadžera i direktora. Ali problem je i minornokomercijalnomrežno uvezivanje bosanskohercegovačkih medija.

-       Regulatorna agencije za komunikacije BiH mora imati veću efikasnost sa ciljem razvoja medije.

 Ukratko, svi prethodni razlozi uzrokuju brojne probleme, a nama su vidljivi slijedeći:

-       Plate ljudi zaposlenih u programskom i tehničkom sektoru bosanskohercegovačkih medija su izrazito male.

-       Mediji vrlo malo mogu napraviti na polju zaštite sebe i svojih kadrova u slučaju bilo kojih problema, a posebno u slučaju političkog progona koji se može manifestovati kroz ekonomske, pravosudne ili verbalne pritiske.

-       Zbog ekonomskih razloga mediji ne mogu ulagati u edukaciju svojih kadrova. Poštujući izuzetke, to dovodi do generalnog nepoštivanja profesionalnih novinarskih standarda u Bosni i Hercegovini.

-       Tehnička opremljenost medija je na vrlo niskom nivou.

-       Službe prodaje, odnosno marketniga u cijelosti, u medijima su nedovoljno razvijene, što ne može pomoći povećanju prihoda.

Dobro upućeni ljudi iz oblasti medijskog tržišta Bosne i Hercegovine su, između ostalog, na ovu temu rekli:

Elvir Švrakić, direktor televizije HAYAT i predsjednik ASOCIJACIJE ELEKTRONSKI MEDIJA – AEM, kaže da je uzrok problema u finansijskoj krizi koja je u bh. medijskoj industriji počela 2009. godine. „Došlo je do borbe između medija za preživljavanje u vidu dramatičnog dampingovanja cijena, tako da mediji posluju na uštrb profesionalizma i svih pravila objektivnog novinarstva. Mediji su smanjili troškove, ne prijavljuju radnike, ne razvijaju nove tehnologije, posluju sa gubitkom, prodaju svoje usluge ispod svake rentabilne cijene poslovanja. To je dovelo do totalnog urušavanja marketinškog tržišta, i trebat će godine da se nešto pozitivno uradiž“, kazao je Švrakić.


Švrakić još kaže da su za ovakvu situaciju krive i državne strukture jer sa sadašnjom politikom da navodno „tržište treba odrediti ko će preživjeti“ indirektno guše slobodu medija. Ovo jednim dijelom čine i iz neznanja.

Senad Zaimović, direktor marketinške agencije FABRIKA i stručnjak u oblasti medijskog oglašavanja kaže da je na ukupan oglašivački potencijal snažno negativno uticao spillover medija iz susjednih zemalja. “Vremenom je sve više međunarodnih oglašivača dobijalo bh. tržište kao dodatnu (besplatnu) vrijednost kroz aranžmane sa filijalama međunarodnih oglašivačkih agencija koje se nalaze izvan BiH. Kod bosanskohercegovačkih kompanija uglavnom nepostoje strateški planirane kampanje, bazirane na istraživačkim i drugim alatima. Zbog navedenog kampanje nemaju očekivanog uspjeha.Oglašivači su sve manje motivisani da ulažu u oglašavanje”, rekao je Zaimović.


Reuf Herić, predsjednik Udruženja privatnih elektronskih medija – PEM, kaže da su za haotičnu situaciju u ovoj oblasti ključni krivci državno ministarstvo komunikacija i vlasnici medija u BiH. „Neznanje je ključni problem, da se poznaje struka i problemi, mediji bi se organizovali i oštrije išli prema našim parlamentarcima i ministarstvima kako bi se uveo red i zaštitilo domaće medijsko tržište.Naši menadžeri razloge za nedostatak novca na tržištu traže u krizi tržišta i generalno lošoj finansijskoj situaciji, a ne postoji percepcija o tome da postoji oglašivački novac namijenjen za BiH koji završava u susjednim centrima odakle se medijski pokriva i bh. tržište. To je ključni, ali ne i jedini problem. Menadžeri medija su needucirani  i jedinu prednost na tržištu vide u snižavanju cijena, a ne u popravljanju programa“, kazao je Herić.

Prema podacima kojima rapolažuAsocijacija elektronskih medija – AEM i Udruženje privatnih elektronskih medija u BiH – PEM, prosječna radio stanica u Hrvatskoj ima 8,5 puta veću cijenu oglašavanja nego radio stanica u BiH, dok televizijske stanice u Hrvatskoj  imaju od 4,5 do 5,5 puta veću cijenu oglašavanja u odnosu na iste u BiH.

Zaključak ove emisije je da se nužno moraju poduzeti aktivnosti na ostvarivanju održivosti i razvoja medija u Bosni i Hercegovini kroz značajno povećanje prihoda, povećanje tehničke opremljenosti, povećanjeprofesionalnih novinarskih standarda, povećanju menadžerskih znanja direktora medija, te poboljšanju uslova rada programskog i tehničkog osoblja u medijima.

Povezani članci