Slobodno mi kaži, ja sam novinar

U ovoj emisiji Novog radija „Ja novinar“ govorili smo o povezivanju marginaliziranih i diskriminiranih grupa društva sa novinarima. Radeći na ranijim projektima susretali smo se sa raznim situacijama gdje ugrožene kategorije društva imaju probleme ali ne žele javno da progovore o njima, iako znaju da bi time mogli djelomično popraviti svoj položaj. Ovo stanje želimo promijeniti u emisiji naziva „Slobodno mi kaži, ja sam novinar“.

Diskriminacija zasnovana na pripadnosti naciji, narodu, etničkoj grupi, spolu, socijalnom porijeklu, političkom uvjerenju, materijalnom stanju, dobi ili nekim tjelesnim, psihičkim ili intelektualnim smetnjama, oduvijek je bila prisutna u ljudskom društvu. Činjenica je da se neke zajednice, u zavisnosti od nivoa obrazovne, moralne, kulturne, društvene, privredne pa i političke razvijenosti, različito odnose prema osobama različitim od većine. Pokazatelj stepena dostignutih sloboda i razvijenog, civiliziranog, demokratskog društva ne ogleda se u položaju većine, već po obimu prava koja u tom društvu ostvaruju manjinske grupe, odnosno marginalizirani pojedinci društva.

Politika je i dalje dominantna tema u medijima u Bosni i Hercegovini, s tendencijom da taj primat zadrži na duže staze. U takvom miljeu, priče “običnih ljudi”, pritisnutih uglavnom egzistencijalnim problemima, imaju sporedno mjesto u medijima i rijetko im se pridaje ozbiljnija medijska pažnja. Oni, „obični ljudi“, tako bivaju ne samo socijalno, nego i medijski marginalizirani, nevidljivi, a samim tim i društveno nebitni.

Specifični vid novinarstva koji se bavi izvještavanjem o marginalizovanim grupama, i koji se često poistovjećuje sa „toplom ljudskom pričom“, zahtijeva poseban senzibilitet. Ne samo za prepoznavanje priče, već i za njeno pozicioniranje unutar jednog šireg koncepta ljudskih prava.

Melita Mujadžić, dugogodišnja je novinarka koja je u svojim emisijama obrađivala teme marginaliziranih grupa. „Proteklih 10 godina radila sam emisiju „Tragom sudbina“ i sad „Bez izgovora“ u kojima su bile zastupljenje osobe koje su na margini. U našoj TV kući smo posvetili dosta pažnje tim temama i uvijek smo imali sagovornika koji su pristajali govoriti o svojoj svakodnevnici i problemima sa kojima se suočavaju. Mediji u USK-u posvećuju pažnju ovim kategorijama ljudi ali ja mislim da treba i mora biti više prostora za njih“, kaže Mujadžić.

Razgovarali smo sa Sandrom Jašarević, magristicom prava, a Sandra je i osoba sa invaliditetom.

NR: Koliko su problemi marginaliziranih grupa zastupljeni u medijima?

Jašarević: Ne možemo reći da problemi marginaliziranih grupa nisu zastupljeni, ali smatram da je to nedovoljno i da način na kojem se govori  o problemima ove populacije nije efikasan. Tu bi se trebalo raditi na određenim promjenama, s tim da bi te promjene trebalo inicirati kako marginalizirane grupe, prije svega njihovi predstavnici, odnosno udruženja koja se bave tom tematikom, tako i novinari.

NR: O čemu se najviše govori u medijima, što se tiče marginaliziranih grupa?

Jašarević: U posljednje vrijeme kada su u pitanju marginalizirane grupe mislim da su dvije najzastupljenije teme. Mislim na inkluziju u obrazovanju osoba sa invaliditetom i problem nezaloslenosti, gdje se pripadnici ovih grupa bilo da su u pitanju osobe sa invaliditetom, Romi, samohrane majke i dr. se uglavnom govori o njihovom siromaštvu. I kada pomislite na te osobe slijedeća asocijacija je siromaštvo. Kada je u pitanju inkluzija, uglavnom se govori kako ta djeca idu u škole i uče a ne govori se dovoljno o njihovim problemima i o načinu provođenja te inkluzije. Nekako se stiče utisak da je dovoljno da djete samo sjedi u razredu sa ostalim učenicima bez nekih rezultata.

NR: Da li se o marginaliziranim grupama izvještava samo na određene datume i tokom pojedinih događaja?

Jašarević: Uglavnom je to tako. U glavnim informativnim emisija se kaže tri do četiri rečenice o nekom datumu. Nema tematskih emisija ali i često se dešava da nema gostiju koji bi adekvatno govorili na tu temu. Kada se govori o marginaliziranim grupama uzimaju se izjave od nekih ljudi koji nisu dovoljno kompetentni da o tome govore tako da i ne možete stvoriti pravu sliku.  

NR: Znamo da današnji mediji najviše izvještavaju senzacionalistički i da se daje malo prostora za probleme pojedinaca uopšteno, ali ponekad predstavnici ili pojedinci iz ove grupe ljudi ne žele iznositi svoje probleme, zašto je to tako?

Jašarević: To je zato što predstavnici medija imaju pogrešan pristup prema pripadnicima marginaliziranih grupa. Ja sam uglavnom imala negativno iskustvo kada su u pitanju moje izjave, koje su pogrešno interpretirane, odnosno pravljeni su senzacionalistički naslovi. Prema meni se pogrešno postupalo, možda su bila postavljanja i pogrešna pitanja. Ja sam odlučila da neću više tako olako pristajati na davanje izjava medijima.

NR: Kako više povezati i postići otvorenu komunikaciju između novinara i marginaliziranih grupa?

Jašarević: Smatram da bi prije svega novinari trebali biti educirani kako da pristupe pripadnicima marginaliziranih grupa i sa druge strane kako da izvještavaju o marginaliziranim grupama a da to bude na neki profesionalan i etičan način, bez senzacije i bez iskorištavanja njihovog položaja. Moram reći i da u ovo predizborno vrijeme se dešava da mediji izvještavaju o posjetama određenih političara marginaliziranim grupama, čime se iskorištava njihov položaj kako bi određeni pojedinci ostvarili neke svoje ciljeve i prikazali se humanim.

U studiji ''Marginalizirane grupe i mediji u BiH'' stoji da su različiti aspekti medijskog izvještavanja o marginaliziranim grupama u bh. društvu, uključujući nacionalne manjine, djecu, osobe sa invaliditetom, pripadnike LGBTQ+ zajednice, migrante i mnoge druge grupe koje se mogu svrstati u ovu kategoriju, te je istaknut senzacionalizam i površnost kao osnovne karakteristike medijskog izvještavanja o ovim kategorijama. Autorice su kroz istraživanje došle i do zaključka da su bh. mediji većinom pod uticajem dominantnih društvenih grupa, te kao takvi ne odgovaraju na potrebe pripadnika manjinskih i/ili marginaliziranih grupa.

U izvještavanju o marginalizovanim grupama krajnji cilj treba da bude uticaj na institucije da poboljšaju javne politike i prakse prema marginalizovanim grupama u našem društvu.

Ovo je važna tema na kojoj je neophodno i dalje raditi, te kojom se trebaju pozabaviti, kako sami mediji i razne institucije, tako i organizacije koje okupljaju i predstavljaju pripadnike različitih marginaliziranih grupa.